Je li najbolje birati knjige prema bestseller listama? Mit je da su liste jamstvo da će se knjiga svidjeti svakome. Činjenica je da liste odražavaju popularnost i marketing, pa ih je pametno koristiti kao početnu ideju, ne kao presudu.
Mogu li ocjene i recenzije zamijeniti vlastiti dojam? Mit je da prosječna ocjena govori sve, jer često skriva podijeljena mišljenja. Činjenica je da ti najviše pomažu recenzije koje objašnjavaju kome je knjiga sjela i zašto, posebno one koje spominju tempo, stil i tematiku.
Treba li vjerovati algoritamskim preporukama u aplikacijama i web-knjižarama? Mit je da algoritam zna tvoje raspoloženje i potrebe bolje od tebe. Činjenica je da algoritam dobro pogađa sličnosti po žanru i autoru, ali zna promašiti kad želiš nešto potpuno drugačije ili kad mijenjaš ukus.
Je li čitanje uzorka (preview) beskorisno jer je to premalo stranica? Mit je da se stil ne može osjetiti u nekoliko odlomaka. Činjenica je da uzorak brzo otkriva jezik, ritam i tip pripovijedanja, što je posebno korisno kod kriminalističkih romana i znanstvene fantastike gdje te „klik” mora uhvatiti rano.
Pomažu li knjižničari i knjižari ili su preporuke previše općenite? Mit je da svi daju iste prijedloge jer rade s popularnim naslovima. Činjenica je da ćeš dobiti puno preciznije preporuke ako kažeš što si zadnje volio, što ne želiš (npr. spor tempo, teške teme) i koliko vremena imaš za čitanje.
Je li žanr dovoljna informacija za odabir, primjerice kod ljubavnih romana? Mit je da su svi naslovi unutar žanra slični. Činjenica je da razlike često leže u tonu (humor, drama), razini napetosti, perspektivi i tome koliko je priča fokusirana na odnos nasuprot sporednim zapletima.
Vrijedi li se oslanjati na preporuke prijatelja i book clubova? Mit je da će knjiga koja je oduševila nekoga bliskog automatski odgovarati i tebi. Činjenica je da su te preporuke odlične kad uz njih dobiješ kontekst: što je prijatelju bilo važno, kakav stil voli i kako se uklapa u tvoj ukus.
Kako birati dječje knjige i knjige za mlade bez oslanjanja samo na dobnu oznaku? Mit je da je dobna preporuka jedini kriterij i da je uvijek točna. Činjenica je da pomažu teme, razina jezika, dužina poglavlja i interes djeteta, pa je korisno pregledati sadržaj i potražiti mišljenja roditelja, odgojitelja ili knjižničara.
Jesu li biografije i memoari pouzdani izvori ili uvijek uljepšani? Mit je da su memoari nužno „istinita priča bez filtera”. Činjenica je da su to osobne perspektive, pa je dobro provjeriti autorovu poziciju, vrijeme nastanka i postoji li dodatna publicistika ili intervjui koji proširuju sliku.
Mogu li priručnici i vodiči zamijeniti stručni tečaj ili formalno učenje? Mit je da će jedna knjiga riješiti sve i dati univerzalne recepte. Činjenica je da su najbolji priručnici jasni u cilju, imaju primjere i vježbe te navode izvore, a ti možeš birati prema razini (knjige za početnike nasuprot naprednijima) i konkretnom problemu koji rješavaš.